twitter logo facebook logo my space logo rss logo

3 PRIČE IZ RVACKE

Priča 1.

Žali mi se nedavno jedan dragi friend – obrtnik kako se vratio u Rvacku nakon što je desetak godina bio u Kanadi kod friendova, trbuhom za kruhom išao zarađivati. I sad otvorio obrt pa da država jebe sjeda mu na 40% i više faking posto od svake dobiti koju ostvari ili tako nešto. Onda vidim isto na webu neki sličan slučaj objavili o nekom povratniku iz Skandinavije. Tko o čemu Rvati o poštenju i nepotizmu. Stalno se nekog vraga snebivaju kako se stvari u nas i na Balkanu rješavaju stalno rodijački, mimo regula, pod stolom, iza zavjesa, kako se mulja, laže, mešetari lovom, traži prečace, rupe u zakonima. A jebote najveći muljator i stimulans baš takvog ponašanja bude država. Ni dan danas nije mi jasno nit si mogu razjasnit, opravdat odakle pravo aparatu na sisanje tolkih abnormalnih poreza od rada, privatnog poduzetništva, ovog onog a da pritom kitom spuštenom ne mrdnu kad bi se trebalo pomoći pri zapošljavanju, nalaženju posla, otvaranju tržišnih utakmica, a onda će kao ganjat i gonit sivu ekonomiju. Jebote, pa se onda čude kad se masa ljude ostvaruje u utakmici kako zajebat državu, a ne kako doprinjet boljitku. Kako država narodu, tako i narod državi. Sere ona, seru oni. Oko za oko. Niš logičnije od toga. Samo mi nisu jasni oni kojima to dođe kao razlog za snebivanje. Jednom davno je Boro Dežulović rekoa nešto tipa, parafraziram, još se nije našao taj zakon koji Rvat neće nadjebat i doskočit mu. To im dođe kao varijanta narodnih pučkih igara, a la kamena s ramena. Poreza s ramena. A ha. Malo morgen. Kad država napravi uvjete da se od svog rada ekivalentno može zarađivat i pristojno živjet nikom ne bi trebalo biti problemom odvojiti, ali dotad dok te siluje odostraga i radi budalu od svakog poštenog radnika i čovjeka, ma nabijem ti takvu državu na prosti organ, radije bi bio apatrid i plaćao svemircima danak u krvi nego onim lopinama prinosio na oltar.

Priča 2.

Priča mi poznanik koji radi u jednoj jako dobrostojećoj firmi kod jako “popularnog” i na TV viđenog poduzetnika, kako je gazda bahat i kako ga tlači i što mu govori i kako ga vrijeđa pred zaposlenicima i podcjenjuje plasiranjem komplimenata tipa svi su oni gamad na njegovoj pipi, neznalice, sretni da im otkaze ne podijeli, kako nema zapravo radno vrijeme, team buildinzi, brainstorminzi i slični fuckyeah termininzi i kako je sve to stres ali dobije za svoje manageriranje cca 2700 E mjesečno. Ona klasična opisana vladavina straha i nesigurnosti. Kao, mogu vam radit što oću jer vas super plaćam pa sam vašeg tela gospodar. Pitam ga da zašto ne mijenja okolinu pa valjda vjeruje u svoje sposobnosti, završio je lik, doktorirao ekonomiju. Veli on, ma lova je super. Gledam ga i nije mi ga žao, njegov izbor. Ali nema te love za koju ćeš mi nadmenost i prepotentnost prodavat pa nezvao se taj ikako. Radije štucat tuđa dvorišta, čistit ulice i kupit pseća govna na friškom zraku za neki minimalac nego nekom malom wannabe bogu pušit tiraniju za onu gore svotu. Glup sam, znam.

Priča 3.

47 milijuna kuna za utvrđivanje jesu li Rvatne ili Hrvati spremni dati gay lesbian zajednici pravo na brak i konzekvencije koje bi slijedile iz toga. Podjela ljevičarske inteligencije, Facebook agitanata i desne konzervativne Rvacke na fight pro et contra mogućeg referenduma. Halo Bing, cijena prava sitnica.