twitter logo facebook logo my space logo rss logo

ANNA CALVI – INTERVIEW

Jedna od odlika britanskog glazbenog pressa je neumjereno hvaliti, preuveličavati, hiperbolizirati i izmišljati nove izvođače. Oko njih se diže silna buka već temeljem debi albuma, da bi ih se trenom pokapalo kao lanjsku vijest, robu s greškom i second hand potrepštine. No, svako toliko, u gomili tih neutemeljenih pohvala provuče se netko vrijedan divljenja. To je slučaj s mladom britanskom kantautoricom talijanskog podrijetla Annom Calvi. Senzualnom džepnom Venerom s gitarom u ruci kojoj su nakon istoimenog debi albuma osim superlativnih kritika nalijepili etikete “najbolje nove stvari nakon pojave Patti Smith”, “nove PJ Harvey” i sličnim epitetima. Od svega stoji činjenica da je Anna iznimno zanimljiva glazbenica, atipičnog pristupa rocku, sklona vrludanjima, lomljenjima predvidljivih struktura pjesama. Prvi album je u ladici zavodljivog flamenco rocka bio savršenim soundtrackom za nesnimljena djela Davida Lyncha i Gusa Van Santa. Razgovor s njom vođen je tijekom Terraneo festivala. Anna je pri susretu s medijima vrlo povučena i oprezna, priča prigušeno, skoro šaptom, da bi se lako otvarala trenom kada zadobijete njeno povjerenje. Kako sama kaže, pitanje je trenutka ili nikad. Zašto, ne zna ni sama. Samo osjeća.

* Je li ovo tvoj prvi posjet Hrvatskoj obzirom da na pozornicama još nisi nastupala?

Anna: Zapravo ne, nije prvi puta. Bila sam na proputovanju vlakom prije nekih osam godina. Išla sam po istočnoj Europi pa sam svratila u Split, neke studentske varijante. Sviđa mi se vaša obala i ovaj primorski dio. Doduše nisam putovala u unutrašnjost, ali mora da je i tamo jako lijepo.

* Prvi puta kada sam te čuo i vidio spot za “Desire” činila si se kao ispala iz nekog još nesnimljenog remakea Lynchovih “Twin Peaksa”. Je li njegov prosede utjecao na tvoj zvuk i izgled jer se doimaš vrlo atmosferičnom?

Anna: Da. Njegovi filmovi su puni jako zanimljivih karaktera i netipičnih situacija. Filmovi općenito su mi jako važan dio interesa. Volim Lyncha, Gusa Van Santa, Wong Kar Waija…

* Bi li voljela glumiti u filmovima nekog od spomenutih? Kako se osjećaš s kamerama obzirom da se doimaš povučenom i sramežljivom na prvi dojam.

Anna: Nisam dosad razmišljala o toj mogućnosti vezano za glumu. A što se tiče introvertnosti, znaš, uglavnom sam rezervirana s ljudima koje ne poznajem. Kad se upoznamo onda uopće nisam, samo se malo teško otvaram…

* OK. Reci kako se nosiš s etiketama poput one koju su ti prišili – nova “PJ Harvey”? Vjerujem da je puno utjecaja imala suradnja s producentom Robom Ellisom poznatim po radu s Polly Jean.

Anna: Bilo je sjajno iskutvo. Rob je vrlo strastven čovjek. Funkcioniramo na sličnim principima i odmah smo se skužili, tu neku radnu vibru i energiju. Ne moramo si puno objašnjavati što želimo jer slušamo istu glazbu i oduševljavaju nas slične stvari. Osjećala sam se vrlo sretnom zbog prilike raditi s tako velikim ljudima…

* Skromna si, zar ne? U studiju se za vrijeme snimanja debi albuma motao i Brian Eno, još jedan legendarni glazbenik i producent.

Anna: Inspirirajuće je. Sam proces snimanja je vrlo lagan, ono što te iscrpi je tvoj emotivni angažman. Ugodno je biti u mogućnosti stvarati i ostvarivati plodove svoje mašte i rada, pritom još surađivati s ljudima kao Rob i Brian od kojih je svaki dan bio nauka i neko novo iskustvo.

* Obzirom na tvoj pomalo klasični zvuk doima se kako više pripadaš 20. stoljeću. Kako se nosiš s tehnologijim vezanom za distribuciju glazbe i promjenu diskografije obzirom ne veliku seobu na internet?

Anna: Hahaha, ponekad mi sklizne baš ta rečenica koju si izgovorio. Ali nemam problema s internetom, dapače, mislim da je koristan. Ne bježim od tehnologije ako se rabi u korist bolje dostupnosti glazbe.

* Radiš li na novom albumu? Očekivanja su prilično viskoka obzirom na silno hvaljeni debi…

Anna: Da. Ali ne mogu ti reći ništa više, držim to dosta tajnovitim dok snimanje i pripremanje traje.

* OK, otkrij onda retrospektivno. Tko je bila Anna Calvi prije prvog izlaska na pozornicu i tko te otkrio glazbi na Otoku?

Anna: Prije nego sam počela nastupati zapravo sam otkrivala samu sebe, što glazbeno mogu a što ne, što želim, kako to radim. Znaš već ona gomila pitanja na koja kad odgovoriš lišavaš se nesigurnosti. A što se tiče ugovora, na jednom koncertu me vidio poznanik koji je prijatelj s direktorom izdavačke kuće Domino Records (Franz Ferdinand, Kills, These New Puritans, Wild Beasts, Dirty Projectors, Arctic Monkeys, …) koji mu je prenio nekoliko lijepih riječi o mom nastupu. Dalje je išlo klasično kako to već ide. Ugovor, album, turneje…

* Je li ti britanski tisak prijetnja ili prijatelj, obzirom na lakoću kojom okriva ali još lakše zakapa nove heroje?

Anna: Lijepo je znati da drugi vole to što radiš, ali na kraju krajevi i oni su samo ljudi koji imaju svoje mišljenje. Mene ono ne ugrožava kakvim god bilo. Zasad sam imala sreću i to je laskavo da su se pohvalno izražavali o mom prvom albumu i nastupima. Ali prvo i osnovno mi je bitno da je meni dobro to što radim i da sama to volim, da imam potpunu kreativnu slobodu. Onda je najbitnija pretpostavka za sve ostalo rješena

* Od trena kad si se pojavila mediji su te proglasili zavodljivom, snolikom, sugestibilnom. Je li to nešto čega si svjesno izbacila ili se javilo spontano?

Anna: Pokušavam biti strastvena u svemu što u životu radim. Znači, biti istinitim prema sebi i svom radu. Doista, sve što želim je biti iskrena i istinita.

* Obzirom da te se još uvijek vodi u kategoriju “sljedeće velike stvari”, ima li među glazbenicima tvoje generacije nekih koje izrazito cijeniš ili bi posebno voljela surađivati s njima?

Anna: Voljela bih raditi s Antonyjem iz Antony & The Johnsons, Scottom Walkerom, Bjork, nju zbilja volim. Znaš, osim što sama skladam, još uvijek sam fan, veliki fan ljudi koji rade prekrasnu glazbu.

Anđelo Jurkas

FOTO: PIXSELL