twitter logo facebook logo my space logo rss logo

GLAZBOM U GLAVU: Severinom protiv zime.

Kako je Severina spasila Hrvatsku ledenog doba?

Promet je blokiran. Ceste zavijene snijegom cijelom širinom bananolike državice. Antartička Hrvatska od Dubrovnika do Varaždina stoji na skliskim osnovama. Mete smo dvoznamenkastih minusa Celzijusa. Autocesta A1 zatvorena. HAK preporuča da ne krećete na put ako vam nije do grdih zahehehebancija, riskiranja slijetanja s ceste, pothlađivanja motora, sudaranja s jednako optimističnim namjernicima, kašnjenja do odredišta od nekoliko sati u pozitivnim varijantama do nekoliko dana u realnijim. Vozači transportera i inih kamiona rade konvoje na parkiralištima odmorišta. Trebat će brlje za zagrijavanje ako već nemaju izbora nego mirovati.

Unatoč svemu, stanje nije alarmantno već šarmantno. Ljudi s lopatama u rukama razgrinju snježne zapuhe. Tridesetak centimetara snijega znači nadgležnjačenje. U prijevodu, dosta posla. Ljudi su sleđeni, ali uživaju, nadajući se kako neće ova sibirska posudba potrajati dugo pa im meteorološki incident startom mjeseca parenja mačaka dođe više kao prilika za zafrkanciju nego ozbiljnu brigu. Prijatelji na Facebooku postavljaju šaljive fotomontaže malih crnaca iz neke centralne afričke države koji nam se smješe u tribalnom plesu golih tijela s potpisom pod fotkom “Šta je p…ke, jel` zima?”. Ostali na G mailu ili Skypeu izmjenjuju dojmove, anegdote sa snijegom, iz prve ruke odgađajući planirane posjete.

I radišni frčko Kerum je dao sugrađanima slobodan dan. Neka im malo opuštanja i užanci koje imaju prilike kusati svakih pola stoljeća tim intenzitetom. Splitska riva je snježno klizalište. Vrtići i osnovne škole su po srednjoj Dalmaciji zatvorene.

A negdje u blizini tih polarnih neprilika odvijala se mala vulkanska jezgra proboja topline. Ne samo Splićanke i Splićani nisu ni slutili da se potencijalnim lomovima kosti, lumbalnih poteškoća, propucavanja kože, padanja i inim podhlađivanjima bliži kraj.

Mislili ste da je smješkanjem pred kamerama dokinuta uloga regionalne heroine, pjevačice, zabavljačice, ljepotice, glumice, preživljačice seks skandala, što li sve gđica Vučković nije predstavljala u svom balkanskom popkulturnom miljeu zadnjih petnaestak godina? Neće bit. Stvari su van kontrole već odavna. Ona nehotice pomiče najudaljenije polove na kugli zemaljskoj, spaja sjever i jug u istoj G točki, približava istok i zapad jače od zvuka Internacionale nekad. Djeluje s efektom na prostor, vrlo nepopularno rečeno, ali istinito – od Vardara pa do Triglava. Otkad je pomirila stajališta Miljenka Jergovića kao barjaktara ispred intelektualne elite koji su je krstili ovdašnjom Marilynkom, muze Ćirinih brončanih nogoloptaša i narodnjačkog konsenzusa oko preuzimanja titule Lepe Brene 21. stoljeća, Severina je odlukama mnogih urednika medija postala pop kulturnom ikonom, bitnim medijskim magnetom makar se radilo o prćenju usana ili podignutoj obrvi, a ne njenom primarnom pozivu. Gaženju “Gas gas” ili finom mekom namještanju lijepih stopala u “Moju štiklu” i sličnih nafalnih zez izmišljotina bilo iz Bregine ili ičije radionice. I to više nije njena stvar. Bar tako plasiraju.

Već se dugi niz mjeseci nagađalo hoće li zima prestati 07. veljače ili februara (već s kojeg spola te dirljive veze gledali), kada je utvrđen termin rođenja najočekivanije bebe ex Yu prostranstva. Malo se produžilo. Neka je. Pikiralo se na taj presretan dan u obitelji velikog susjedskog pomirenja veze stanovitog neodoljivog poduzetnika Milana i stanovite neodoljive pjevačice Severine. Tog dana u splitskoj se bolnici začu plač jednog posebno neobično običnog djeteta. I toplina je ušla u naše domove. Trenutno zagrijavanje. Sunce je na prozorčiću. Ne samo oko ujedinjenih srdaca zbog članice naše proširene obitelji koju poznajemo i svojatamo mahom preko laptop screenova, TV ekrana i otiska na jeftinim novinskim papirima. Kad otkuca taj dan možemo odahnuti i svi kao velika složna obitelj dići čaše uzdravlje. Nazdraviti materi i ocu s puno veselja, poželjeti im ne samo sreće i zdravlja, a tom malenom stvoru prozor u netaknutu budućnost. Umjesto popularnog američkog svisca Phila mi ćemo dobiti unikatni simbol prestanka zime.

I onda ona od … prosta riječ … u skokovima brzinom svjetlosti od guranja noseva u tuđe dvorove, poslove, sreće, tuge i radosti, pa makar se radilo o javnim osobama i kako nam voajerizam ili ovdašnji mentalitet nahodio da je to naša briga, naša obitelj, naša stvar. Toliko je napadnog privatiziranja najintimnijeg trenutka u životu dotičnog medijskog para. Nema te podvučene crte koja će reći kada prestaje uzimanje za pravo poistovjećivanja s nečijom tuđom radosti u ovom slučaju, ali jednako bi bilo da se radi o tuzi, jadu ili boli. Bivanje prisutnim ne pripada nikome drugome nego najužem krugu krvnih srodnika ili prijatelja. Ostalima onaj palac likeanja na Facebooku.

I zatoplilo Hrvatskoj, bar oko srca. Onoj tabloidskoj. Ona realna još uvijek skliže na niskim potpeticama. I čeka da Kerum i Bandić usklade toplomjere pa odšacaju sugrađanima još koji slobodan dan. I da Severini najseksi političar Zoka Milanović pošalje čestitku u ime Vlade Republike Hrvatske te nam sad više ni recesija ni PDV među najvišima u EU, niti cijene benzina neće više toliko smetati. Jer djetešce se narodi.