twitter logo facebook logo my space logo rss logo

Interview za Jutarnji list. Prvo odobreno pa skinuto. Neobjavljeno

Krenulo obećavajuće. Kao zove prika novinar odradio bi interview pitao ga ima li interesa Jutarnji skicirat neku epizodu – članak, razgovor, recenziju, osvrt, nešto. Aj probat će. Prvo, evo, klimnulo bit ću u Kulturi. Pa ne, nego u Studiju. Urednici prvo odobrili interview, a onda odjedanput ipak skinuto. Da sam egotriper bi si mislio da nekome smetam. Ovako samo kužim da je pisanje totalno nebitno, osim ako nisi njihov. Pa onda, do drugih medija, trećih urednika, četvrte knjige ili pete prilike.

INTERVIEW JUTARNJI LIST – NEOBJAVLJENI.

1. Vjerojatno si se naslušao ovih dana prigovora na imena bendova 100 najutjecajinih albume regije, pa ću se suzdržati od svojih. Ali, reci nam koliko uopće možemo govoriti o “objektivnosti” ove liste i je li ti bila nakana stvoriti takvu listu?

Zapravo nisam uopće, još uvijek čekam ozbiljna kuđenja i hračkaonicu jer su zasad reakcije koje dolaze do mene, uz selekcioniranje onih koji su doista i referentne, prilično afirmativne. Ili imam fakat gomilu prijatelja ili su jako pristojni ili mi dobro podvaljuju fige za leđima, ili sam napravio dobar posao knjigom, CD-om, music mapom. Objektivnost kao meritorna kategorija u pop kulturi i umjetnosti NE postoji obzirom da nisu definirani parametri ukusa niti potenciometri koji će mjeriti količinu, veličinu, širinu, volumen, brzinu, potisak originalnosti. Stoga je svaka rasprava uvijek nužno i elementarno subjektivna jer ne možemo izmjeriti jesu li Jurkasovi izbori, ne najboljih nego samo najkarakterističnijih, najtipskijih izvođača ili albuma mjerilo onoga što vrijedi.
Ne znamo koliko daleko trči debi Haustora, je li Kičma iz “Nova pokolenja” faze zakucala u zadnjoj sekundi, teško da možemo izvagati je li Arsenov “Čovjek kao ja” izbacio 350 kg za svjetski rekord bez potiska. I tako dalje. Namjera je bila pokazati i ono što je silno popularno a ne vrijedi toliko. Jednako uključujući Azru i Lepu Brenu u toj “valja – ne valja” paraleli. Namjera je bila malo protresti dosadašnji ustajali poredak klasičnog klanjanja “nedodirljivima”. O tome koga nema, odgovaram samo – bez njega ili njih se može. Kad ću pisat nastavak ovog naslova zasigurno će se naći moćna gomilica onih koji će smatrati da njihovi omiljeni fale. Neka, dobro je dok je tako.

2. “Glazbeno dešifriranje Balkana” je podnaslov knjige. Koja je svrha tog koda za kojim tragaš? Možda otkriće da su ovdašnje glazbene scene bile međusobno prožete utjecajima čak i u najteža ratna vremena?

Apsolutno. Naprosto je fenomenalno pronaći model i formulu po kojem se za sva južnoslavensko balkanska plemena mogu objasniti nepostojanje teritorijalnih ni nacionalnih podjela, a opet uvažiti osobenosti pop kulture iznikle iz slovenštine, ekavice, ijekavice, engleskog s balkanskim naglaskom, makedonskim prizvukom i bosanskim akcentiranjem uz razvlačenje samoglasnika na prvom slogu. Stvar je da se glazba širi eterom, internetom, zrakom, ne poznaje stilske nego jezične barijere, a da na našem terenu ima pregršt genijalnih izvođača kojima je nije Balkan nego jezik priječio globalni uspjeh. Stoga, blaženi instrumentalisti ovih terena, ujedinite se. Toliko smo slični da se kukavice silno ljute ili bježe glavom bez obzira, a hrabrima nije problem uhvatiti se u koštac s problemom.

3. Šta rade Novi Fosili i Lepa Brena rame uz rame s Demolition Group i Regočem?

Predstavljaju autentičan zvuk zapadnog Balkana s bilo kojeg ogranka ili periferija prilazili centru, smijulje se jedni drugima zbog bliskosti i zadovoljstva da po teritorijalnom principu nema neprirodnih podjela glazbe kidane po stilskim obrascima, nego se mjeri autentičnost ili manjkavost, originalnost ili plagijat, ali nadasve karakterističnost prostora s kojeg je pustila korijene.

4. Glazbenici koji progovaraju o glazbenicima situacija je koja je osim međusobnih panegirika stvorila i par žestokih kritika. Imajući u vidu da si glazbeni kritičar koji nema običaj o recenziranom materijalu progovarati “u rukavicama” jesi li svjesno išao na to?

Naravno. Princip otvorene komunikacije znači bez bojazni i strahova progovarati o svojim mišljenjima, stavovima iza kojih stojiš i možeš kompetentno te argumentirati ono što držiš ispravnim, sučeliti se, konfrontirati po potrebi s oponentima, priznati ako si pogriješio, ali uvijek ostati nedisciplinirane i nesavijene kičme ovisno o tome kako te tko miluje po taštinama, draška po dupetima, tetoši po ego trip. Rijetka sposobnost ovih dana, pa je treba jako cijeniti i čuvati kao malo vode na dlanu u pustinji, ako naiđeš u ovo fatamorganično vrijeme.

5. Smatraju te dosta kontroverznom osobom! Bojiš li se da će takve “predozbe” utjecati na percepciju knjige, blio dobro ili loše?

Ni najmanje, dapače. Em takvih predodžbi uopće do ovog pitanja nisam bio svjestan, niti ih priznajem. Ali ako je otvoreno komunicirati na temelju argumenata, čiste savjesti i prilično iskrenih namjera u datom rvackom trenutku značilo biti kontroverznim, u mom prijevodu to bi značilo da neću morati postati dečko Vlatke Pokos, skriveni proteže Severine ili ljubavnik Ive Šulentić, Ane Stunić, Nikoline Pišek, Tajči Jurić i Ide Prester istovremeno – kako bi naklada knjige i CD-a planula. I isto tako da ću zadržati krug kvalitetnih ljudi s kojima provodim privatno i poslovno vrijeme, a što prije pročistiti fejkere i lažnjake kojih isto ima podosta ako im previše razgališ grudi i otvoriš dobrodošlicu.

Novinar