twitter logo facebook logo my space logo rss logo

Kapitalni kapital: Ljubavna priča

Ono kad mama i tata gore od gorljivosti govoreći – znanje sinko, znanje kćeri. To ti je kapital. Otvorena pa zatvorena knjiga. Koliko jezika govoriš toliko bakrenih žica potežeš, a zlatnih izvlačiš. To je kur… zapravo The Organ. Uzdignuti. Kapital – to je izam. Ono što je nastalo u engleskoj, patentirano u USA, pa preseljeno wordl minus China wide. Za potrebe popunjenja mog prvog privatnog virtualnog prostora jedan od najmilijih mi kitova u životu – Stiv K. ex El Bahattee – trenutno u funkciji velebnog mi webmastera naručuje priču šaljući mi link uz finu gestu – Sold Out by Dylan Strain – zamišljam kako mu i srednji palac igra u džepu trenirke dok valjamo paralelku. Imam problem s tim da se moj dosje o bilo kojoj velikoj temi, osim ako nije zajebancija, ne čini osobito važnim. Tako se ni natjeravati ne mogu na neko prosipanje mudroserica bitnih čovječanstvu. Bi radije o spašavanju čileanskih rudara da išta znam o probušenoj majci Zemlji…anyways. Production note kaže: Dylan’s first film. It won ‘The People’s Award for Best Film’ at ‘Fastforward 2009′ film festival (London, July 4th) run by A World To Win. Stvar počinje s redanjem fotki – kako je izmišljen kapitalizam. Slikopis sjajnih fotomontaža uz redanje fakata apelira na jačanje svijesti o tome kako ljubav i kapital idu zajednije od Dikana i Vlatke, ovaj Dolores. “I`ve got the brains, you got the look, let`s make lot of money” pjevali su Pet Shop Boys svima koji bi odrastali u Osamdesetima. Razumljivo. A onda slijedi zabavna nizaljka paralela između Madonne i Maggie Thatcher. Komično je. Ne, tragično je. Ma, ipak je komično. Ako se znate poput Billa Hicksa smijati svojem jadu. Koka kola. Kokain kola. Fucking shit, na prvu biste rekli da im je samo jezik zajednički. Ali vraga, lova makes the world go `round. Nije samo Milton Friedmann to fino sročio teoretizirajući o “utilitarizmu”. Bitka nije počela s “two tribes” Frankie Goes To Hollwood, ali je logično da mora završiti sa snažnim pokličem “Fight The Power” Državnih Neprijatelja nevezano za boju. Umjesto prepričavanje konekcija koje Dylan povlači – pogledajte film da biste mogli smisleno debatirati uz vaš vlastiti cijenjeni stav kojim neće promijeniti baš ništa, niti se osobito bolje osjećati jer ste istresli gorčinu i teret.