twitter logo facebook logo my space logo rss logo

ROZGA MOJA DRAGA

Bižuterija. Da. To je taj prijelomni album. Album koji je promijenio glazbeni krajolik Jelene Hrvatske ne mjenjajući ništa.

To je onaj moment kada smo saznali razliku između krhke plavkaste pjevačice Jelene Rozge kao jedne od bivših pjevačkih statua Magazina i velike hrvatske pjevačke zvijezde sposobne da samostalnim koncertom razvali splitsku i zagrebačku Arenu bez obzira na načine udjele ulaznica. Sitan je problem jer razliku nije radio neočekivani obrat u mediteranske vrtove originalne glazbe niti Jelenina vrhunska vokalna interpretacija već malo inertniji razlozi široke i nekritične publike. Jelena Rozga u grčko mediteranskom melosu pokorena, na koljenima pred svojim muškarcem. Patnica istovremeno, tiho ponosna. Rječju, neodoljiva.

Od “Suza bisernih” do “Rodit ću ti `ćer i sina”, od Tomislava Ivčića do Miše Kovača dva su takta glazbenog joj masterminda, isto toliko je osnovnoškolskih metafora i vrtić rima njegove supruge. Magazin je matica, Rozgica princezica.

Zbirka pjesama iz kreativne radionice populističkih metafora Tonča i Vjekoslave Huljić već narodu prenaša kako mala srna spava samo u parfemu, kako još uvijek osjeća prste svog muškarca po sebi, kako mu se podaje kad kroče niz tajne odaje gdje se ljubav prodaje, kako se mazno rastapa za svog čovjeka, kako kaže u naslovnoj “žena, majka, kraljica” koja voli za zlatnu medalju, djevojka koja je pjevala “život je naš bio daj šta daš” šaki tamburaša, razbijačima čaša kroz sirtaki ritmiku. Konzervativna, monogamna, jučer Ivina, danas Jadrankina, a opet medena djevica toliko da biste je samo prigrlili i štitili jer onom treptaju ne možete nego popuštati. Zove li se to zavođenjem ili prirodnom čednošću pri Jeleni nećemo saznati naknadno otkrivenim snimkama iz potpalublja već odgovor potražiti u polaganoj predaji naroda, slušatelja istoimenog radija. Oni su element genijalnosti Huljićeva projekta kojeg na krhkim plećima bremenito nosi ta nedostižna Rozga.

Sva stihovna supermacija patosa nije ništa do li ingeniozno savršenstvo suzvuka stiha i syntha ako ćemo suditi po onome što se primilo među ograničene slušateljske potrebe ljudi toliko očajnih da se u vapaju hvataju za njenu bijelu halju kao tkaninu spasa.

Jelena Rozga, ona je velebna kao Hrvatska. Ona koju poznajemo iz pjesama. Ona koju ne izvozimo na Eurosong jer je preljubomorno čuvamo. Druga strana Thompsonove medalje. Predivna, plava, krhka, brđanska, desničarska, patetična, parfumirana toliko da više zaudara na skaj nego joj miriše koža. Ona koja previše postoji da bi bila stvarna. Lijepa naša Jelena.

Anđelo Jurkas

OCJENA: PET od PET mogućih zvjezdica

* recenzija albuma “Bižuterija” originalno objavljena na tada postojećem portalu Vip.hr i Jutarnjem listu 2011.